BERLIOZ, Hector

BERLIOZ, Hector (puno ime Louis Hector Berlioz, 11. 12. 1803., La Côte-Saint-André, dep. Isère – 08. 03. 1869., Pariz) – francuski kompozitor. Po želji svoga oca, koji je i sâm bio liječnik, studira prvo medicinu, a zatim muziku. 1826. god. prelazi na Conservatoire de Paris, a 1830. god. osvaja "Prix de Rome" s kantatom "Sardanapale". Od 1839. god. radi na Conservatoire kao bibliotekar. Bio je jedan od prvih dirigenata koji su koristili metronome na probama kako bi držali tempo pri izvođenju kompozicija. Nekoliko puta je putovao u Njemačku, i ta putovanja su ostavila veliki trag u njegovom stvaralaštvu, pogotovo Beethoven i njegova djela. Iako su ga suvremenici vidjeli kao predstavnika romantizma, on je sebe vidio kao klasičnog kompozitora. Dosta njegovih djela, pogotovo "Symphonie fantastique", programskog su karaktera, čime je bio začetnik te forme, koja će kasnije naći mnoge sljedbenike, a direktno je uticao na Franza Liszta, Richarda Straussa i mnoge ruske kompozitore, naročito Nikolaja Rimski-Korsakova.

GONČAROV, Ivan Aleksandrovič

GONČAROV, Ivan Aleksandrovič 06. 06. (jul.) / 18. 06. (greg.) 1812., Simbirsk, Rusija – 15. 09. (27. 09. greg. kal.) 1891., St. Peterburg, Rusija) – ruski pisac. Otac mu je bio bogati trgovac žitom, koji umire već 1819. godine. Njegov djed je dobio nasljednu plemićku titulu, tako da je krizu seoskog plemstva i uspon građanstva mogao pratiti iz neposredne blizine. Trgovačku školu u Moskvi polazio je od 1822. do 1830. god., a 1834. god. završio je studij na Univerzitetu u Moskvi. Nakon toga služio je 30 godina u Peterburgu u državnoj službi. Nakon literarnih početaka u poeziji, od 1838. god. se okreće realističkoj prozi. 1847. god. izlazi mu prvi roman "Svakodnevna priča", a 1859. god. njegovo najpoznatije djelo, roman "Oblomov", u kome prikazuje pasivni društveni sloj seoskog plemstva, koji se, u liku Oblomova, svojom tromošću dovodi do konačnog pada. Njegov posljednji roman "Ponor" iz 1869. god. govori o rivalitetu tri muškaraca u pokušajima osvojanja jedne misteriozne žene. Kako je roman svojom temom bio daleko od tadašnjih aktualnih socijalnih zbivanja, uzrokovanih reformama 1861. god., roman je ostao neprihvaćen, što je G. navelo da se povuče iz javnog života.

RIMSKI-KORSAKOV, Nikolaj Andrejevič

RIMSKI-KORSAKOV, Nikolaj Andrejevič (06. 03. / 18. 03. 1844., Tihvin, Rusija - 08. 06. / 21. 06. 1908., Ljubensk, Rusija) - ruski kompozitor. Potiče iz ugledne obitelji, čiji su muški članovi najčešće služili u mornarici. Svoje vojno i školsko obrazovanje počinje 1856., a završava 1862. godine u St. Peterburgu. Paralelno sa školskim obrazovanjem on dobija i klavirsku poduku. Ujesen 1859. godine dobija za učitelja Théodore Camille-a, koji ga upoznaje s kompozitorima Balakirevim i Cuijem. Oni ga ohrabruju da počne s komponiranjem, i on počinje raditi na prvoj simfoniji, ali je završava tek 1865. godine, kad je i izvedena pod dirigentskim vodstvom Balakireva. Jula 1871. god. postaje profesor za instrumentalizaciju i kompoziciju na peterburškom konzervatoriju, čime je bio najuticajniji član "moćne petorke", koju su, osim njega, sačinjavali Borodin, Musorgski, Cui i Balakirev. Napisao je 15 opera, 3 simfonije i druga orkestralna djela, dosta ciklusa pjesama, te korska djela. Njegovi neposredni učenici su, između ostalih, Glazunov, Stravinski i Prokofjev, a utjecao je i na Ravela, Debussyja i Respighija.